"....ispricali smo ramenima i rukama nesto sto u prevodu na disanje znaci: Ljubav... "
pronasla sam novo mjesto za snove, mastanja i lutanja
On rukom dvojnika udara u moj dlan pun maslina
pusta prste da nadje hranu svojim tajnama
jer gladan je tijela a uzimao bi i vise
od neduznog popodneva kojeg sam sama iskopala
trazeci slatki gomolj namjere
nadajuci se
kako vise necu niknuti
pored korova kojeg sam tako dugo njegovala.
Kome se nocas vjetar podsmjehuje
i hocu li htjeti tajnovito nestati iz tvojih samrtnickih bora?
www.youtube.com/watch
Moje tijelo savrseno odgovara tvojim rukama
znam vidis to.
Moje usne se savrseno uklapaju u tvoje
znam osjetis to.
Cak i disemo istim ritmom
i srca nam udaraju isti takt.
Al ono sto skrivamo ispod koze
ono sto nase misli kroje
to ne znamo ni ti ni ja.
...
Topis me medju prsitima
kao kuglu sladoleda
dok napolju zora tijela dzemperom ovija.
Kaplje vocnog soka, razlivena strast na udolini stomaka,
jezikom otklanjas tragove pozude.
I dok ti dahcem za vrat, ko pseto sto dobilo je kost,
rastacem se u atome
nestajem poput morske pjene medju tvojim dlanovma.
Gledas me, poradjas me pogledom,
zelim te kao zvijer, sto zgrabi zubima svoj plijen
i dugo ga tako nosi sa sobom
dok mu po posljednji put poljubac da.
Udji u mene, ostani tu
ja cu s osmjehom na licu
uzeti sve tvoje
al srce neka kuca, nek cujem bit
jer kako drugacije da znam
da si nekad za mene bio ziv.
Opet sam te trazila
u nekim mracnim sobama
gdje tutnje tudje proslosti.
U nekim drugim ljudima
koji ti ni po cemu ne slice.
Na tudjim dlanovima,
u praznim pogledima,
na pijanim usnama
umisljenih pjesnika.
I nigdje te nema.
Tvoja tisina
pise duga pisma
i tvoja odsutnost
nema svoje ime.
Sa druge strane razuma
jos uvijek dolazis
ostavis otiske prstiju,
izguzvanu postelju.
Da ne zaboravim
i nikad sebi ne oprostim
sto te sa svakim jutrom opet izgubim ...